I ove školske godine iz pera naših šestaša i osmaša u online nastavi, iznjedrili su novi mladi pjesnici i pisci. Njihova djela na temu "Zima u mojoj ulici" i "Bijeli san" možete pročitati u nastavku.

Učiteljica: Gorana Grgurević, prof.

Zima u mojoj ulici

Prošetao sam svojom ulicom,

nisam je prepoznao.

Bijela, svjetlucava i tiha bez

nas djece, kao da ne postoji.

Noćas je pao snijeg,

mekan i čist.

Blista na suncu.

Ulica nas zove.

Moram izaći s prijateljima.

Nemamo zimske opreme, još bolje.

Valjat ćemo se po snijegu. Roditelji će se ljutiti.

Došli smo kući.

Crveni od hladnoće, ali zadovoljni.

Učenik:  Antonio Pezer,  6.b

Zima u mojoj ulici

Stigla je zima. Iako je nisam htio ona se polako, ali sigurno uvukla u svaku ulicu grada pa tako i u moju. To više nije ona topla, sunčana ulica puna života. Sve je tiho i mirno kao da je zaspalo u duboki san. Nebo kao da je zaboravilo na svoje plavetnilo. Sada je sivo, puno oblaka koji su ga zatrpali i ne žele otići. Jedino kada vjetar svojom snagom zapuše tada se polako počnu kretati. Hladne kiše su česte, prečeste. Više bi volio da pada snijeg. Tada bi sve bilo puno ljepše i zabavnije. No, to se u mojoj ulici gotovo nikad ne dogodi. Zima u mojoj ulici pomalo je tužna, čak i orah pružajući svoje gole grane prema nebu zove sunce i tople dane. Potpuno ga razumijem i dok ga tako gledam kroz prozor razmišljam o zimi koja je tu kao i svake godine. Dođe i prođe, a ljeto se opet vrati. Ta misao me veseli. Zatvorim oči i zamišljam moju ulicu punu sunca, topline, veselih glasova ljudi i već osjećam miris ljeta. 

Učenik: Jan Šoljan, 6.b

Zima u mojoj ulici

Snijega ove godine nema, ali

dječjih osmijeha ima.

Svima je bilo teško, ali 

božićno veselje je jače.

Slušali smo pucketanje vatre

dok smo se grijali uz toplu čokoladu.

Učenica: Lana Korina Celić, 6.b

Bijeli san

Zima u mojoj ulici poprilično je mirna. Nema puno ljudi u susjedstvu, tako da se moji prijatelji i ja bezbrižno igramo i vozimo biciklima. Mala djeca šeću sa svojim roditeljima i igraju se u parkiću. Po cijele dane čuje se vika i dječji smijeh, a ponekad su roditelji u svojim pričama glasniji od djece. U mojoj ulici ima puno zimzelenog drveća tako da ponekad tijekom zime zaboravim da je zima. Hm, kada malo bolje razmislim ima i listopadna drveća pa se same grane vide, ali na njih baš ne obratim previše pažnje zato što se rastužim i vidim taj tmurni dio zime. Nažalost, snijeg nije padao već nekoliko godina, ali zato kiša zna danima neprestano padati. Čim kiša stane za čas svi su vani, netko radi u svom dvorištu, netko šeta, a moji prijatelji i ja trčimo za loptom. Brzinom munje opet se čuje dječji smijeh na igralištu dok se ne smrači ili ponovno počne padati kiša. Kada su lijepi dani, moja ulica toliko živne da zaboravim da je zima, a opet navečer kada zahladi svi se uvuku u svoje tople domove. Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana moja ulica posebno zrači. Svi se potrude ukrasiti svoje domove, terase, dvorišta, a i same ulice svijetle s raznim božićnim i zimskim motivima. Zima u mojoj ulici je gotovo savršena, ali kada bi zapadao snijeg moja ulica ne bi bila samo savršena, bila bi čarobna!  

Učenik: Dominik Bartolović, 6.a

 BIJELI SAN 

Kroz bijele magle sna koje se pretvore u snijeg, 
ja čujem njezin zov i u veselju 
     k njoj krenem, hodajući po snijegu. 
Skačući i trčeći kroz hladne pahulje  
i bjelinu koju krasi tišina. 
Pratiti svoj  put odgovor je na sva pitanja   
jer  tada  
veselju nema kraja, 
ali taj „zov“ je zov tvoje  
duše.

Učenica: Ivana Orčik, 6.a