Da su slavni bajkopisci danas živi, bajke bi zasigurno izgledale puno drugačije... Pepeljuga bi blokirala maćehu i sestre na Facebooku, Snjeguljičina maćeha bi svakodnevno objavljivala svoje selfije na Instagramu, Ivica i Marica bi koristili navigaciju, a Crvenkapica bi pozvala 112 i spasila se od vuka...

Kako bi moderne bajke zvučale danas, pokazali su nam učenici 4.b u svojim originalnim modernim bajkama koje možete pročitati na sljedećoj poveznici:

Moderne bajke učenika 4.b razreda

Vila Svila

Bilo jednom, ne tako davno, djevojčica Yara je brala biljke za herbarij. Nije ni slutila da je ubrala biljku sa poljskom vilom, čuvaricom livadnog cvijeća. Kad su stigli kući, vila Svila je bila prestrašena i tužna:¨Gdje sam to stigla?¨ Uplašena je gledala oko sebe i vidjela teglu sa graškom i lojtricama, pa se odlučila sakriti u lišće graška. Promatrala je mirno djevojčicu Yaru kako zalijeva svoje cvijeće na balkonu i pomislila tiho u sebi:”Gle, ona kao i já čuva biljke, onda mora da je dobra.” Odjednom je naletio veliki čupavi crno-bijeli zmaj, kakvog vila Svila nikada nije vidjela. Taj zmaj je umjesto vatre ispuštao neki čudni urlik nalik na VAU-VAU. Djevojčici Yari nije bilo jasno zašto se njen psić Rio naljutio na grašak. Yara se približila grašku i ugledala malo prekrasno zeleno biće nalik na vilu. Gledale su se tako oči u oči i počele razgovarati. Vila je objasnila da čuva cvijeće po livadama, a djevojčica Yara joj je predložila da ostane s njima i čuva njeno balkonsko bilje. Da bi ju uvjerila da ostane, dovikne: ”Imam i jedno veliko iznaneđenje za tebe draga vilo!” Otrčala je veselo i vratila se sa ogromnim dvorcem, koji je napravila iz likovnog u školi. Vila Svila je otvorila širom oči i priznala da nikad nije vidjela tako lijep dvorac i da bi rado ostala živjeti u njemu. Imao je dva tornja, most, puno zelenila i u sredini bunar s vodom. “Mogla bih ostat tu i pomoći ti brinuti se o tvom cvijeću i začinima na balkonu”, prozbori vila Svila. Djevojčica Yara i njen pas-zmaj Rio su bili presretni sa novim članom obitelji. Svi su zajedno brinuli o cvijeću i kad bi išli šetati Ria, vila Svila je jahala na njemu misleći i dalje da je to njezin zmaj. U biti vila Svila se bila potajno zaljubila u čudnog čupavog zmaja, uživala u svom dvorcu, podučavala djevojčicu Yaru o vilinskim tajnama i svi su zajedno šetali po livadama i šumama i bili baš veseli i sretni.

Yara Babić Ribeiro

Princ i princeza

Bila jednom jedna princeza po imenu Yara. Živjela je sa svojim roditeljima u malome dvorcu na kraju grada. Princeza Yara je svakog jutra išla u Konzum po kruh, a putem bi maštala kako upoznaje svoga princa. Roditelji su je stalno pokušavali upoznati sa nekim ko`fol prinčevima. Kraljica: „Yara, ali tebi nitko ne odgovara!“ Kralj: „Kćeri, budeš li previše birala mogla bi ostati sama.“ Yara ih nije slušala, stalno je visila na Facebook-u, objavljivala selfije iz svakog kuta u nadi da će je njezin princ iz snova spaziti. Njezina prijateljica Claudia upoznala ju je sa jednim nabildanim Lukom kojem su njegovi mišići bili sve na svijetu. Yari se naravno nije svidio, a nije imao niti konja. Ema ju je zatim spojila sa Dominikom. Dominik je toliko volio plesati, da je jednom zaboravio Yaru u nekom diskaču i otišao u drugi. Nikolina i Samanta su došle na ideju da je upoznaju sa pametnim likom Branimirom. S njim je posjetila sve izložbe i muzeje, uzduž i poprijeko a romantiku je vidjela samo na slikama. Jedno jutro kad se princeza Yara probudila, bilo joj je dosta svega. Odlučila je otići do Plodina i počastiti se jednom velikom čokoladom. Tamo je srela svoju prijateljicu Leonu te joj se izjadala od početka do kraja. Leona joj predloži da proba pronaći svoga princa preko interneta. Yara je toliko željela pronaći svoga princa da je pristala. Yarin princ iz snova je trebao imati plavu kosu, plave oči, voljeti životinje pogotovo konje, da voli plesati ali da je ne zaboravi  u disku, pametan ali da je odvede i u prirodu a ne samo u muzej. Složile su one tako Yarin profil na Usamljenim srcima i čekale, čekale i čekale… Danima joj nitko nije poslao poruku. A onda jednog dana joj se javio jedan Šime. Šime je bio plav, imao je plave oči, volio je životinje (ali ne konje nego žabe), volio je plesati samo kada mora, a prirodu je obožavao što pokazuju njegove slike na profilu na kojima lovi žabe u barama. Nakon nekoliko poruka odlučili su da se nađu kod novigradskog vodovoda jer tamo ima najmanje prolaznika. Cijelim putem Yara je bila toliko uzbuđena da nije skužila da je obula dvije različite cipele. Ali to Šimetu nije bilo ništa čudno jer je on uvijek nosio dvije različite cipele. Umjesto cvijeća, sav uzbuđen, poklonio joj je teglu s punoglavcima od svojeg najzaljubljenijeg para žaba. Bili su to najljepši punoglavci koje je Yara ikada vidjela. Bila je to ljubav na prvi pogled!

Leona Andačić

Bajka o vještici koja umjesto metle jaše motor

Bila jednom jedna vještica po imenu Lila. Živjela je na samom kraju jednog gradića po imenu Zelenograd. Bila je to vesela vještica. Imala je lila kosu i nosila bajkerske crne čizme. Kaciga joj je bila puna perja. Zamislite umjesto metle koristila je motor ali ne bilo kakav. Njen motor je mogao letjeti po nebu. Jednog dana izašla je u svoj vrt prepun raznih biljaka i tamo zatekla uplakanog dječaka Grgu. Bio je jako tužan jer nije imao prijatelja. Lila ga je razumjela jer je i ona bila sama, ljudi su se bojali Lile jer je bila vještica i izgledala je čudno čak i za vješticu. Grgi to baš i nije smetalo jer nije imao prijatelja. Lila i Grga postali su pravi prijatelji. Grgu je naučila sve o motorima i čak ga je nekad znala odvesti na čarobnom motoru kući. Dijeca koja su to promatrala bila su u šoku, nije im bilo jasno to prijateljstvo. Grga se jako potrudio da ljudi upoznaju Lilu i da je zavole, a ona je za uzvrat obećala da će im pomagati u raznim poslovima. I tako su Grga i njegova Lila zauvijek ostali skupa i bili primjer pravog prijateljstva.

Lukas Mautner

Crvenkapica i vuk

Bilo je proljeće 2010. godine, u Parizu. Na 6. katu u neboderu živjela je Višnja, djevojčica od 10 godina. Baka joj je kupila crveni baloner, koji je Višnja obožavala. Stalno ga je nosila i svi su je nazvali Crvenkapica, jer je baloner imao crvenu kapicu. Baka je živjela u predgrađu Pariza. Jednoga dana mama joj kaže da bi bilo lijepo da iznenadi baku kolačima, koje su njih dvije ispekle. Crvenkapica je obukla svoj baloner i krenula je kod bake. U ruksaku je nosila kolače. Kako je baka živjela van grada, krenula je na put metroom. Mama joj je rekla da ne priča s nepoznatim ljudima i da ne skreće s puta. Kada je stigla u predgrađe, krenula je pješke do bakine kuće. Uz cestu je vidjela livadu, pa je odlučila da baki nabere buketić makova. Dok je brala cvijeće, s leđa joj se prišuljao vuk. Crvenkapica se uplašila , ali vuk joj je objasnio da joj neće ništa . Čak joj se ispričao što joj je prije nekoliko godina pojeo baku. Rekao je da mu je jako žao i obećao joj je da više nikada ne bi tako nešto napravio. Ponudio joj je da je otprati do bake. Crvenkapica je pristala. Kad su stigli do bakine kuće, bilo im je čudno što je kuća u mraku. Odlučili su se prišuljati do prozora da vide je li baka kući. Tada su vidjeli da je u kući lopov! Crvenkapica se jako uplašila, ali ju je vuk smirio. Uzela je mobitel i nazvala 112. Vuk je kroz prozor uletio u kuću i skočio na lopova, da ga zadrži dok policija ne dođe. Crvenkapica je tražila svoju baku, našla ju je svezanu za stolicu. Oslobodila ju je. Baka je bila presretna. Ubrzo je stigla policija. Malo im je bilo čudno što su djevojčica i vuk spasili stvar, ali shvatili su da je vuk zapravo dobar. Policajac se zahvalio vuku, a baka je u znak zahvalnosti odlučila zadržati vuka kao svog ljubimca. Živjeti će s bakom, ali naravno, u vrtu u svojoj kućici. Vuk i baka su postali nerazdvojni, a i Crvenkapica je obožavala dolaziti kod njih! Naravno, živjeli su sretno i dugo još puno, puno godina!!!

Nikolina Bošnjak

Captain Monkey

Godina je 2018. i u Monkeylandu vlada prava dosada. Ljudi su tromi, ne kreću se, za posao odavno ne znaju i po cijele dane se izležavaju na bazenima dok jedu svakojake slastice od kojih su sve deblji i deblji. Svi su im dano jednaki, toliko jednaki da se čak ni vrijeme ne mijenja i ptice ne pjevaju, vlada potpuna tišina. Jednog ih dana uznemiri neki čudan zvuk: fijuuuuu, fijuuuuu, rampapapaparam, pam, pam, pam, paaaaam…..čulo se ulicama metropole Monkeyland. Svi se čudili što se to odjednom dešava i otkud taj zvuk. Kako se zbog svoje debljine nisu mogli pomaknuti, mogli su samo nagađati što se dešava oko njih. Organizirali su hitan sastanak putem Zooma te iznosili svakakve teorije o čudnom zvuku: možda su se na Zemlju spustili izvanzemaljci, možda nas prate tajne službe, možda su se probudili zmajevi…bili su uzbuđeni jer se nešto novo događa u njihovim životima. Ulicama Monkeylanda kretao se bolid kojim je upravljao mali čarobnjak Captain Monkey. Imao je čarobne moći koje su izvirale iz njegovog čarobnog štapića. Captain Monkey bio je 10-godišnji dječačić pun energije koji nikada nije imao mira, nije se uklapao u dosadan život ostalih stanovnika. Jednog je jutra odlučio oživjeti Monkeyland. Smislio je super fantastičan plan: juriti ulicama Monkeylanda i elektro-stimulacijom potaknuti stanovnike na aktivan život. Prvog je dana obišao cijeli grad, napravio snimku ulica i plan oživljavanja. Dok se vozio kroz park pred bolid mu je iskočila djevojčica njegovih godina. Naglo je zaustavio i bolid i sav sretan upitao ju kako se zove. Bila je to Wonder Fly, mala čarobnica puna energije ali usamljena… U Monkeylandu nije bilo djece s kojima bi se igrala pa je onako usamljena smislila plan kao i Captain Monkey. Wonder Fly nije imala bolid već je gradom jurila rolama na nitro pogon. Bila je kao strijela! Tako su mali čarobnjaci krenuli u akciju oživljavanja stanovnika Monkeylanda. Jurili su danima i noćima i svojim čarobnim štapićima elektrostimulirali stanovnike. Kada bi ih pogodili prenijeli bi na njih svoju energiju. Nakon nekog vremena građani su postali aktivni, puni energije, počeli su se baviti raznim sportovima, odlaziti na posao u školu i vrtić. Počeli su uređivati svoje kuće, dvorišta i saditi u malim vrtovima….Monkeyland je oživio! Cijeli je svijet pričao o čudu iz Monkeylanda, a stanovnici su ga za zahvalu preimenovali u Monkey Wonderland!

Šime Babić